Povijesti Podcasti

Bitke Velikog rimskog građanskog rata, 49-45 pr

Bitke Velikog rimskog građanskog rata, 49-45 pr


We are searching data for your request:

Forums and discussions:
Manuals and reference books:
Data from registers:
Wait the end of the search in all databases.
Upon completion, a link will appear to access the found materials.

Bitke Velikog rimskog građanskog rata, 49-45 pr

Ova karta na koju se može kliknuti prikazuje glavne bitke i opsade Velikog rimskog građanskog rata 49-45 godine prije Krista, u kojem je Cezar porazio Pompeja i njegove saveznike. Kao što karta pokazuje, većina dijelova rimskog svijeta uvučena je u sukob.


Veliki softver za bitke u Rimu

Sjajno Bitke Drugog svjetskog rata: Staljingradska demonstracija igračima nudi strategiju u stvarnom vremenu koja igrače stavlja u središte jednog od najdramatičnijih razdoblja Drugoga svjetskog rata, pokrivajući velike događaje od lipnja 1942. do siječnja 1943. Iskusno. .

  • Naziv datoteke: Velike bitke Drugog svjetskog rata: demonstracija Staljingrada
  • Autor: 1C Company
  • Licenca: Probna ($)
  • Veličina datoteke: 330,9 Mb
  • Radi na: Windows Me, Windows XP, Windows 2000, Windows

Dobrodošli u Cradle of Rome! Iskoristite priliku za izgradnju Ancient -a Rim, najlegendarniji grad svih vremena! Osvojite 100 intuitivno dizajniranih razina zamjenom pločica i usklađivanjem tri ili više zaredom. Prikupite zalihe i izgradite 5 povijesnih epoha.

  • Naziv datoteke: CradleOfRomeMacDemo.zip
  • Autor: AWEM studio
  • Licenca: Shareware (19,95 USD)
  • Veličina datoteke: 14,6 Mb
  • Radi na: Mac OS X, Mac OS X 10.1, Mac OS X 10.2, Mac OS X 10.3, Mac OS X 10.4, Mac OS X 10.5, Mac Other

Dobrodošli natrag u grad na sedam brežuljaka. Rim bio najmoćniji i najljepši glavni grad svih vremena. Napišite vlastitu povijest Rimskog Carstva u ovoj zanimljivoj zagonetci Cradle of Rim 2. Putujte kroz 100 razina odgovarajuće zabave i. .

  • Naziv datoteke: CradleOfRome2MacDemo.zip
  • Autor: AWEM studio
  • Licenca: Shareware (9,95 USD)
  • Veličina datoteke: 124.39 Mb
  • Radi na: Mac PPC, Mac OS X 10.5, Mac OS X 10.4

The Sjajno Relief of Calamities Mantra je mali, animirani čuvar zaslona posebno osmišljen da donese mir i tišinu. The Sjajno Mantru za olakšanje katastrofa, Ta Qiu Nan Cou prenosi veliki majstor Lu Sheng Yen. za WindowsAll. .

  • Naziv datoteke: calamities.exe
  • Autor: Firstscreensaver.com
  • Licenca: Besplatni softver (besplatno)
  • Veličina datoteke:
  • Radi na: WindowsAll

Postoji li osoba na svijetu koja ne sanja da se vrati u prošlost i posjeti sva ta legendarna mjesta Rimskog Carstva? I još više za izgradnju Rim sam? Awem studio vam to daje Sjajno prilika! Ne gubite jedinstvenu priliku da. .

  • Naziv datoteke: CradleOfRomeMacDemo.zip
  • Autor: AWEM studio
  • Licenca: Besplatni softver (besplatno)
  • Veličina datoteke: 14,7 Mb
  • Radi na: Mac OS X 10.5 ili noviji

Pruža vam još jednu priliku posjetiti legendarno Rimsko Carstvo. Ljubav i izdaja, avantura i opasnost očekuju vas u ovoj nevjerojatnoj igri sa skrivenim predmetima. Pridružite se Marcusu dok putuje Rim u potrazi za najvećom avanturom u svom životu! Romantika Of. .

  • Naziv datoteke: RomanceOfRomeMacDemo.zip
  • Autor: AWEM studio
  • Licenca: Besplatni softver (besplatno)
  • Veličina datoteke: 55,8 Mb
  • Pokreće se: Mac OS X 10.5.1 ili noviji

Izgradite srce Starog Rimskog Carstva i postanite Car! Ovaj legendarni grad bio je jedan od najljepših i najmoćnijih glavnih gradova koji su ikada postojali u povijesti. I moći ćete oživjeti sva remek -djela rimskog arhitekta. .

  • Naziv datoteke: cradle-of-rome.exe
  • Autor: Gamezonez.net
  • Licenca: Shareware (19,95 USD)
  • Veličina datoteke: 13,21 Mb
  • Radi na: Win98, WinME, WinXP, Windows2000

Predstavljamo Great Wall of Words, novu i vrlo ovisnu igru ​​riječi za Windows, koja sadrži 5 različitih načina igre, uključujući Time Attack, Conquest i WordSearch načine. Predstavljamo Great Wall of Words, novu i vrlo ovisnu igru ​​riječi za Windows, koja sadrži 5 različitih načina igre, uključujući Time Attack, Conquest i WordSearch načine. Pomozite Qu-Yuanu da popravi Kineski zid u utrci s vremenom kako bi zaustavio invaziju mongolske vojske.

  • Naziv datoteke: gwow_demo.exe
  • Autor: Encore Inc.
  • Licenca: Shareware (22,00 USD)
  • Veličina datoteke: 5,66 Mb
  • Radi na: Windows

Bitke of Norghan jedinstvena je taktička fantazija skrojena strateška računalna igra s elementima upravljanja RPG-om i timom. Kontrolirate sve veći klan iz jedne bitke u drugu u divizijama i peharima dok trenirate i kupujete opremu za svoje jedinice.

  • Naziv datoteke: install_BoN_demo_03.exe
  • Autor: Mitorah Games
  • Licenca: Shareware (24,99 USD)
  • Veličina datoteke: 22,45 Mb
  • Radi na: Windows

Flash igra - The Bitke helikoptera. Mrežne igre vrlo su učinkovit marketinški alat. Privlače posjetitelje na web stranice, izazivaju zadovoljstvo korištenjem Interneta, povećavaju broj pojavljivanja na stranici, povećavaju vrijeme boravka, učinkoviti su u stvaranju zajednice.

  • Naziv datoteke: flashhelicopter.zip
  • Autor: Alarit Inc.
  • Licenca: Komercijalna (35,00 USD)
  • Veličina datoteke: 39 Kb
  • Radi na: Cross Platform

Bitke građanskog rata 1 nudi korisnicima lijep screensaver koji predstavlja 39 velikih kopna i mora bitke. Scene Curriera i Ivesa, Kurza i Allison, Louisa Pranga i prikazuju ovo definirajuće razdoblje američke povijesti. Uključuje Antietam, Bull Run ,. .

  • Naziv datoteke: Bitke građanskog rata
  • Autor: Pixel Paradox
  • Licenca: Probna verzija (11,00 USD)
  • Veličina datoteke: 4,8 Mb
  • Radi na: Windows 95, Windows Me, Windows XP, Windows 2

Dobrodošli natrag u grad na sedam brežuljaka. Rim bio najmoćniji i najljepši glavni grad svih vremena. Napišite vlastitu povijest Rimskog Carstva u ovoj zanimljivoj zagonetci Cradle of Rim 2. Putujte kroz 100 razina odgovarajuće zabave i. .


Klasični Grci, Aleksandar i poslije:

Aleksandra Makedonskog*: 356-323BC p. Peter Green
Aleksandra Velikog od W. W. Tarna // Hellenistic Civilization by W.W. Brdsko jezerce
Aleksandra* autora T.A. Dodge (uobičajeni Dodge tour de force iz 1891., vrlo uvjerljiv, ali dobar)
Aleksandra Velikog J.R. Hamiltona // The Greek Tyrants A. Andrewesa
Neuspjeh Aleksandra Velikog: Slom Makedonskog Carstva, John Grainger
Aleksandar Veliki: Njegova vojska-njegove bitke-njegovi neprijatelji, Ruth Shepard
Rat kao nitko drugi*: Victor Davis Hanson // Aleksandar Veliki* Robin Lane Fox
Zapadni način rata: pješačka bitka u klasičnoj Grčkoj *, Victor Davis Hanson
Ratovi starih Grka, Victor Davis Hanson
Grčka i makedonska ratna umjetnost Franka E. Adcocka
Ksenofontovo povlačenje-Grčka, Perzija i kraj zlatnog doba, Robin Waterfield
Grci u ratu: Od Atene do Aleksandra, autor Philip Souza
Nasljednici Aleksandra Velikog * C.A. Kincaid
Konjičke operacije u starom grčkom svijetu ***, Robert E. Gaebel (zna svoje stvari !!)
Aleksandra Velikog i logistiku makedonske vojske Donald W. Engels


Sadržaj

Ranorimska vojska (oko 500. pr. Kr. Do oko 300. pr. Kr.) Edit

Rana rimska vojska bile su oružane snage Rimskog kraljevstva i rane rimske republike. U tom razdoblju, kada se rat uglavnom sastojao od malih pljačkaških napada, sugerirano je da je vojska slijedila etruščanske ili grčke modele organizacije i opreme. Rana rimska vojska temeljila se na godišnjem nametu.

Vojsku je činilo 3.000 pješaka i 300 konjanika. Sve su to bili jednaki. Latini, Sabini i Etruščani pod rimskom državom osigurali bi dodatnih 1000 vojnika i 100 konjanika.

Rimski kralj Servije pokrenuo bi reforme u Srbiji. Time bi se stanovništvo podijelilo u pet klasa. Svaki od njih imao bi različite uloge u vojsci. Prva klasa mogla si je priuštiti kirasu, čvarke, štit, mač i koplje. Druga klasa imala je čvarke, štit, mač i koplje. Treća klasa mogla si je priuštiti samo štit, mač i koplje. Četvrta klasa imala je štit i koplje. Peta klasa bili bi samo praćkaši. Svaki siromašniji građanin, zvan Capite Censi, ne bi imao oružje. Capite Censi ne bi služio vojsku osim u hitnim slučajevima. [3]

Pješački redovi bili su popunjeni nižim klasama, dok je konjica (pravi ili celeres) bili su prepušteni patricijima, jer su si bogatiji mogli priuštiti konje. Štoviše, zapovjedni autoritet u kraljevskom razdoblju bio je kralj.

Kad bi se rimska vojska okupila u kampusu Martius, zvala se Comitia Curiata. [3]

Do uspostave Rimske Republike i ureda konzula kralj je preuzeo ulogu vrhovnog zapovjednika. [4] Međutim, od oko 508. godine prije Krista Rim više nije imao kralja. Zapovjednički položaj vojske dobili su konzuli, "koji su bili pojedinačno i zajedno zaduženi da se pobrinu za očuvanje Republike od opasnosti". [5]

Pojam legije izveden je iz latinske riječi legio što u konačnici znači propuh ili namet. Isprva su postojale samo četiri rimske legije. Ove legije bile su označene brojevima "I" do "IIII", pri čemu je četvrta napisana kao takva, a ne "IV". Prva legija smatrana je najprestižnijom. Glavninu vojske činili su građani. Ti građani nisu mogli izabrati legiju u koju su raspoređeni. Bilo koji muškarac "u dobi od 16 do 46 godina izabran je glasovanjem" i dodijeljen u legiju. [6]

Sve do rimske vojne katastrofe 390. godine prije Krista u bitci kod Allije, vojska Rima bila je organizirana slično kao i grčka falanga. To je bilo zbog grčkog utjecaja u Italiji "putem njihovih kolonija". Patricia Southern citira drevne povjesničare Livija i Dionizija govoreći da se "falanga sastojala od 3000 pješaka i 300 konjanika". [7] Svaki je čovjek u bitci morao osigurati svoju opremu vojnom opremom koju si je mogao priuštiti određivao je koji je položaj zauzeo u bitci. Politički su dijelili isti sustav rangiranja u Comitia Centuriata.

Rimska vojska srednje republike (oko 300–88. Pr. Kr.) Edit

Rimska vojska srednje republike bila je poznata i kao "manipularna vojska", ili "polibijska vojska", prema grčkom povjesničaru Polibiju, koji daje najdetaljniji opis ove faze. Rimska vojska je u svakom trenutku imala stalnu snagu od 150.000, a 3/4 ostatka je naplaćeno.

U tom su razdoblju Rimljani, održavajući sustav nameta, usvojili organizaciju Samnite za svoje legije, a sve ostale poluotočne talijanske države vezali su u stalni vojni savez (vidi Socii). Potonji su morali opskrbljivati ​​(zajedno) otprilike isti broj trupa u zajedničke snage kao i Rimljani koji su služili pod rimskim zapovjedništvom. Legije u ovoj fazi uvijek je u kampanji pratio isti broj saveznika alae (Rimski pomoćnici koji nisu državljani), jedinice otprilike iste veličine kao i legije.

Nakon Drugoga punskog rata (218–201. Pr. Kr.), Rimljani su stekli prekomorsko carstvo, što je zahtijevalo stalne snage za borbu protiv dugotrajnih osvajačkih ratova i za garniziranje novostečenih provincija. Tako je karakter vojske mutirao iz privremenih snaga koje su se u potpunosti temeljile na kratkotrajnom regrutiranju u stalnu vojsku u kojoj su ročnike nadopunili veliki broj dobrovoljaca koji su voljni služiti mnogo dulje od zakonskog ograničenja od šest godina. Ti su dobrovoljci uglavnom bili iz najsiromašnijeg društvenog sloja, koji nisu imali zavjere kod kuće, a privukla ih je skromna vojna plaća i mogućnost udjela ratnog plijena. Minimalni imovinski zahtjev za službu u legijama, koji je bio suspendiran tijekom Drugog punskog rata, učinkovito se ignorirao od 201. godine prije Krista nadalje kako bi se regrutiralo dovoljno dobrovoljaca.

Između 150. pr. Kr. I 100. pr. Kr., Manipularna struktura postupno je ukinuta, a mnogo veća kohorta postala je glavna taktička jedinica. Osim toga, od Drugoga punskog rata nadalje, rimske su vojske uvijek bile u pratnji jedinica ne-talijanskih plaćenika, poput numidske konjice, kretskih strijelaca i balearskih praćki, koje su pružale specijalističke funkcije koje su ranije nedostajale rimskim vojskama.

Rimska vojska kasne republike (88. – 30. Pr. Kr.) Edit

Rimska vojska kasne republike (88.-30. Pr. Kr.) Označava nastavak prijelaza između građanske pristojbe na temelju vojne obveze u srednjoj republici i uglavnom dobrovoljaca, profesionalnih stalnih snaga carske ere.

Glavni literarni izvori za organizaciju i taktiku vojske u ovoj fazi su djela Julija Cezara, najznačajnijeg od niza ratnih gospodara koji su se u ovom razdoblju borili za vlast.

Kao rezultat Društvenog rata (91. - 88. pr. Kr.), Svi Talijani dobili su rimsko državljanstvo, staro savezničko alae su time ukinuti, a njihovi članovi integrirani u legije. Redoviti godišnji regrutni rok ostao je na snazi ​​i nastavio je predstavljati srž legionarskog novačenja, no sve veći udio regruta činili su volonteri, koji su se prijavljivali na 16 godina, za razliku od maksimalnih 6 godina za ročnike. Gubitak ala konjica je smanjila rimsko/talijansko konjaništvo za 75%, a legije su postale ovisne o savezničkom domaćem konju radi pokrića konjice. U tom razdoblju došlo je do velikog širenja domaćih snaga upotpunjenih legija sastavljenih od numeri ("jedinice") regrutirane iz plemena unutar prekomorskog carstva Rima i susjednih savezničkih plemena. Veliki broj teškog pješaštva i konjice bio je regrutiran u rimskim provincijama Hispaniji, Galiji i Trakiji te strijelcima iz istočnog Sredozemlja (uglavnom iz Trakije, Anadolije i Sirije). Međutim, te domorodne postrojbe nisu bile integrirane s legijama, već su zadržale vlastito tradicionalno vodstvo, organizaciju, oklop i oružje.

Carska rimska vojska (30. pr. Kr. – 284. po Kr.) Urediti

U tom je razdoblju republički sustav regrutiranja građana zamijenjen stalnom profesionalnom vojskom uglavnom dobrovoljaca na standardnim 20-godišnjim rokovima (plus pet godina kao rezervisti), iako bi mnogi u službi Rimskog Carstva služili čak 30 do 40 godina na aktivnoj dužnosti, kako je ustanovio prvi rimski car, August (jedini vladar 30. pr. Kr. - 14. poslije Krista). Redovita godišnja regrutacija građana bila je napuštena i donesena je samo u hitnim slučajevima (npr. Tijekom Ilirske pobune 6-9. Po Kr.).

Pod Augustom je bilo 28 legija, koje su se gotovo u cijelosti sastojale od teške pješaštva, sa po oko 5000 ljudi svaka (ukupno 125 000). To se do 200. godine poslije Krista pod Septimijem Severom povećalo na 33 legije od oko 5.500 ljudi (oko 180.000 ljudi ukupno). Legije su nastavljale regrutirati rimske građane, uglavnom stanovnike Italije i rimskih kolonija, sve do 212. Legije su okruživale auxilia, korpus regularnih trupa regrutiranih uglavnom iz peregrini, carski podanici koji nisu imali rimsko državljanstvo (velika većina stanovnika carstva do 212., kada su svi dobili državljanstvo). Pomoćnici, koji su služili minimalno 25 godina, također su uglavnom bili dobrovoljci, ali redovito vojni obveznici peregrini bio zaposlen veći dio 1. stoljeća poslije Krista. Za vrijeme Augusta, auxilia sastojalo se od oko 250 pukovnija otprilike kohorte, odnosno oko 500 ljudi (ukupno 125.000 ljudi ili 50% ukupne vojske). Za vrijeme Septimija Severa broj pukovnija povećao se na oko 400, od čega je oko 13% bilo dvostruke snage (250.000 ljudi, ili 60% ukupne vojske). Auxilia sadržavao je teško pješaštvo opremljeno slično legionarima, gotovo svu vojnu konjicu (oklopljenu i laku), strijelce i praćkaše.

Kasnije rimska vojska (284–476. Poslije Krista) nastavlja kao istočnorimska vojska (476–641. Po Kr.) Urediti

Razdoblje kasnorimske vojske proteže se od (284–476. Godine nove ere) i njegovog nastavka, u preživjeloj istočnoj polovici carstva, kao istočnorimska vojska do 641. godine). U ovoj fazi, kristaliziranoj reformama cara Dioklecijana (vladao 284. – 305. Po Kr.), Rimska se vojska vratila na redovnu godišnju regrutaciju građana, prihvaćajući veliki broj barbarskih dobrovoljaca koji nisu bili državljani. Međutim, vojnici su ostali 25-godišnji profesionalci i nisu se vratili kratkoročnim nametima Republike. Napuštena je stara dvostruka organizacija legija i auksilija, a građani i negrađani sada služe u istim jedinicama. Stare legije bile su podijeljene u kohorte ili čak manje jedinice. U isto vrijeme, znatan dio vojnih učinaka bio je stacioniran u unutrašnjosti carstva, u obliku comitatus praesentales, vojske koje su pratile careve.

Srednjebizantska vojska (641–1081. N. E.) Uredi

Srednjobizantska vojska (641–1081. N. E.) Bila je vojska bizantske države u svom klasičnom obliku (tj. Nakon trajnog gubitka njezinih bliskoistočnih i sjevernoafričkih teritorija zbog arapskih osvajanja nakon 641. n. E.). Ova se vojska uglavnom sastojala od poluprofesionalnih trupa (vojnika-poljoprivrednika) temeljenih na vojnim provincijama themata, nadopunjenih malom jezgrom profesionalnih pukovnija poznatih kao tagmata. Ibn al-Fakih procijenio je snagu tematskih snaga na istoku c. 902 na 85.000 i Kodama c. 930 na 70.000. [8] Ova se struktura odnosila na to da je carstvo bilo u obrani, u 10. stoljeću carstvo se sve više uključivalo u teritorijalnu ekspanziju, a tematske trupe postajale su postupno sve nevažnije, postupno su zamijenjene jedinicama 'provincijskih tagmata' i povećanom upotrebom plaćenici.

Komninska bizantska vojska (1081–1204) Urediti

Komninska bizantska vojska dobila je ime po dinastiji Komnenos koja je vladala od 1081. do 1185. To je bila vojska izgrađena praktički od nule nakon trajnog gubitka polovice tradicionalnog glavnog regrutiranja Anadolije u Bizantu za Turke nakon bitke kod Manzikerta 1071. godine. , te uništavanje posljednjih pukovnija stare vojske u ratovima protiv Normana početkom 1080 -ih. Opstao je do pada Carigrada pod zapadne križare 1204. Ova vojska imala je veliki broj plaćeničkih pukovnija sastavljenih od trupa stranog podrijetla, poput Varjaške garde i pronoia uveden je sustav.

Paleološka bizantska vojska (1261–1453) Uredi

Palaiologan bizantska vojska dobila je ime po dinastiji Palaiologos (1261–1453), koja je vladala Bizantom od oporavka Carigrada od križara do pada pod Turke 1453. U početku je nastavila neke prakse naslijeđene iz Komnenskog doba i zadržala snažan izvorni element do kraja 13. stoljeća. Međutim, tijekom prošlog stoljeća svog postojanja carstvo je bilo tek nešto više od grada-države koja je za svoju obranu angažirala strane plaćeničke bendove. Tako je bizantska vojska konačno izgubila svaku smislenu vezu sa stajaćom carskom rimskom vojskom. [ potreban je citat ]

Ovaj članak sadrži sažetke detaljno povezanih članaka o gore navedenim povijesnim fazama. Čitatelji koji traže raspravu o rimskoj vojsci prema temi, a ne prema kronološkoj fazi, trebali bi pogledati sljedeće članke:

Neke od mnogih taktika rimske vojske i danas se koriste u modernim vojskama.

Sve do c. 550. pr. Kr. Nije postojala "nacionalna" rimska vojska, već niz klanskih ratnih grupa koje su se samo u razdobljima ozbiljne vanjske prijetnje spojile u ujedinjene snage. Oko 550. godine prije Krista, tijekom razdoblja uobičajeno poznatog kao vladavina kralja Servija Tulija, čini se da je uvedena univerzalna taksa za punoljetne muške građane. Taj se razvoj očito poklopio s uvođenjem teškog oklopa za većinu pješaštva. Iako je izvorno bilo malo rimsko pješaštvo bilo je iznimno taktičko i razvilo je neke od najutjecajnijih borbenih strategija do sada.

Rana rimska vojska temeljila se na obveznom nametu odraslih muškaraca koji se održavao na početku svake kampanje, u tim godinama objavljivanja rata. Nije bilo stalnih ili profesionalnih snaga. Tijekom kraljevske ere (do oko 500. pr. Kr.) Standardni namet vjerojatno je iznosio 9000 ljudi, koji se sastojao od 6.000 teško naoružanih pješaka (vjerojatno hoplita u grčkom stilu), plus 2.400 lako naoružanih pješaka (rorarii, kasnije nazvan velites) i 600 lakih konjanika (equites celeres). Kad su kraljeve zamijenila dva godišnje izabrana praetores u c. 500. godine prije Krista, standardni namet ostao je iste veličine, ali je sada podjednako podijeljen između Pretora, od kojih je svaki zapovijedao jednom legijom od 4.500 ljudi.

Vjerojatno je element hoplita bio razmješten u falangi u grčkom stilu u velikim bitkama. Međutim, to su bili relativno rijetki slučajevi, a većina borbi sastojala se od malih graničnih prepada i okršaja. U njima bi se Rimljani borili u svojoj osnovnoj taktičkoj jedinici, centurija od 100 muškaraca. Osim toga, odvojene snage temeljene na klanu ostale su postojati sve do c. Barem 450. godine prije Krista, iako bi djelovali pod vlašću Pretora, barem nominalno.

493. godine prije Krista, ubrzo nakon uspostave Rimske republike, Rim je zaključio vječni ugovor o vojnom savezu ( foedus Cassianum), s kombiniranim drugim latinskim gradovima-državama. Sporazum, vjerojatno motiviran potrebom Latina da ujedine obranu od upada susjednih brdskih plemena, predviđao je da svaka strana osigura jednaku snagu za kampanje pod jedinstvenim zapovjedništvom. Na snazi ​​je ostao do 358. pr.

Središnje obilježje rimske vojske srednje republike, odnosno polibijske vojske, bila je manipulisana organizacija njene borbene linije. Umjesto jedne velike mase (falange) kao u ranoj rimskoj vojsci, Rimljani su se sada sastavili u tri linije koje se sastoje od malih jedinica (manipa) od 120 ljudi, poredanih na šahovsku ploču, dajući mnogo veću taktičku snagu i fleksibilnost. Ova je struktura vjerojatno uvedena u c. 300. godine prije Krista za vrijeme Samnitskih ratova. Također iz tog razdoblja vjerojatno potječe redovna pratnja svake legije od strane negrađanske formacije približno jednake veličine, ala, regrutiran od talijanskih saveznika Rima, ili socii. Potonje su bile približno 150 autonomnih država koje su bile vezane ugovorom o trajnom vojnom savezu s Rimom. Njihova je jedina obveza bila isporučivati ​​rimskoj vojsci, na zahtjev, brojne potpuno opremljene postrojbe do određenog maksimuma svake godine.

Drugi punski rat (218–201. Pr. Kr.) Doveo je do dodavanja trećeg elementa postojećoj dvostrukoj rimsko/talijanskoj strukturi: ne-talijanske plaćenike sa specijalističkim vještinama koje nedostaju legijama i alae: Numidijanska laka konjica, kretski strijelci i praćkaši s Balearskih otoka. Od tada su te jedinice uvijek pratile rimsku vojsku.

Republikanska vojska ovog razdoblja, kao i njezini prethodnici, nije održavala stalne ili profesionalne vojne snage, već ih je naplaćivala, uz obveznu regrutaciju, kako je to bilo potrebno za svaku sezonu kampanje, a nakon toga se rasformirala (iako su formacije mogle ostati zimi tijekom velike ratovi). Standardni namet udvostručen je tijekom Samnite ratova na 4 legije (2 po konzulu), za ukupno c. 18.000 rimskih vojnika i 4 saveznika alae slične veličine. Služba u legijama bila je ograničena na rimske građane koji su posjedovali imovinu, obično one poznate kao iuniores (16–46 godina). Viši časnici vojske, uključujući i njene vrhovne zapovjednike, rimske konzule, birali su se svake godine na Narodnoj skupštini. Samo pravi (članovi rimskog viteškog reda) imali su pravo služiti kao visoki časnici. Iuniores najviših društvenih klasa (pravi i prva klasa pučana) davali su legijsku konjicu, ostale klase legionarsko pješaštvo. The proletarii (oni koji su procijenjeni na ispod 400 drachmae bogatstvo) nisu ispunjavali uvjete za legionarsku službu i dodijeljeni su floti kao veslači. Starješine, skitnice, oslobođenici, robovi i osuđenici bili su isključeni iz vojne takse, osim u hitnim slučajevima.

Legijska konjica također se promijenila, vjerojatno oko 300. godine prije Krista, od lakog, nenaoružanog konja prve vojske do teške vojske s metalnim oklopom (brončane kirase, a kasnije i košulje od lančane pošte). Suprotno dugogodišnjem stajalištu, konjica srednje republike bila je vrlo učinkovita sila koja je općenito nadjačavala jake neprijateljske konjičke snage (i galske i grčke), sve dok je konjanici kartažanskog generala Hanibala nisu odlučno pobijedili tijekom drugog Punskog rata . To je bilo zbog Hanibalove veće operativne fleksibilnosti zahvaljujući numidijskoj lakoj konjici.

Operacije polibijske vojske tijekom svog postojanja mogu se podijeliti u tri široke faze. (1) Borba za hegemoniju nad Italijom, osobito protiv Samnitske lige (338–264 pr. Kr.) (2) borba s Kartagom za hegemoniju u zapadnom Sredozemlju (264–201 pr. Kr.) I (3) borba protiv helenističkog monarhije za kontrolu istočnog Sredozemlja (201. - 91. pr. Kr.). Tijekom ranije faze normalna veličina nameta (uključujući saveznike) bila je u regiji od 40.000 ljudi (2 konzularne vojske od po 20.000 ljudi svaka).

Tijekom posljednje faze, s dugotrajnim osvajačkim ratovima nakon kojih je uslijedila trajna vojna okupacija prekomorskih provincija, karakter vojske nužno se promijenio iz privremenih snaga koje su se u potpunosti temeljile na kratkotrajnom regrutiranju u stalnu vojsku u kojoj su ročnici, čija je služba bila u ovo razdoblje ograničeno zakonom na 6 uzastopnih godina, nadopunjeno je velikim brojem volontera koji su bili spremni služiti mnogo dulje. Mnogi su dobrovoljci potjecali iz najsiromašnije društvene klase koja je do 2. punskog rata bila isključena iz službe u legijama zbog minimalnog imovinskog zahtjeva: tijekom tog rata ekstremne potrebe za ljudstvom natjerale su vojsku da zanemari taj zahtjev, a to je praksa se nastavila nakon toga. Manipuli su postupno ukinuti kao glavna taktička jedinica, a zamijenjeni su većim kohortama koje su se koristile u saveznicima alae, proces koji je vjerojatno završen do trenutka kada je general Marius preuzeo zapovjedništvo 107. pr. ("Marijanske reforme" vojske koje su neki učenjaci pretpostavili danas drugi znanstvenici vide kao da su se razvijale ranije i postupnije.)

U razdoblju nakon poraza Kartagine 201. godine prije Krista, vojska je vodila kampanju isključivo izvan Italije, što je rezultiralo time da su njezini ljudi dugi niz godina bili udaljeni od svojih parcela. Uvjerili su ih velike količine plijena koje su podijelile nakon pobjeda u bogatom istočnom kazalištu. No, u Italiji je sve veća koncentracija javnog zemljišta u rukama velikih zemljoposjednika i posljedično raseljavanje obitelji vojnika dovelo do velikih nemira i zahtjeva za preraspodjelom zemljišta. To je uspješno postignuto, ali je rezultiralo nezadovoljstvom talijanskih saveznika Rima, koji su kao negrađani bili isključeni iz preraspodjele. To je dovelo do masovne pobune socii i Društveni rat (91.-88. pr. Kr.). Rezultat je bio davanje rimskog državljanstva svim Talijanima i prestanak dvostruke strukture polibijske vojske: alae su ukinute i socii regrutirani u legije.

Pod utemeljiteljem - carem Augustom (vladao 30. pr. Kr. - 14. poslije Krista), legije, c. Teške pješačke formacije od 5.000 vojnika, regrutirane samo od rimskih građana, transformirane su iz mješovitog ročnika i dobrovoljačkog zbora koji je u prosjeku služio 10 godina, u dobrovoljačke jedinice dugogodišnjih profesionalaca koji služe standardni 25-godišnji mandat (regrut je bio odlučeno samo u hitnim slučajevima). U kasnijem 1. stoljeću veličina Prve kohorte legije udvostručena je, povećavajući broj legionara na c. 5.500.

Uz legije, Augustus je osnovao auxilia, redoviti korpus sličnog broja s legijama, regrutiran iz peregrini (stanovnici negrađana carstva-oko 90% stanovništva carstva u 1. stoljeću). Osim što se sastojala od velikog broja ekstra teškog pješaštva opremljenog na sličan način kao i legionari, auxilia je pružala gotovo svu vojnu konjicu (tešku i laku), laku pješaštvo, strijelce i druge stručnjake. Auxilia su organizirane u c. Pozvane jedinice od 500 snaga kohorte (sve pješaštvo), alae (sve-konjica) i cohortes equitatae (pješaštvo s priključenim konjičkim kontingentom). Oko 80. godine poslije Krista, manji broj pomoćnih pukovnija udvostručio se. Do oko 68. godine poslije Krista auksilije su regrutirane mješavinom regrutacije i dobrovoljnog angažmana. Nakon tog vremena, auxilia je u velikoj mjeri postala dobrovoljački zbor, pri čemu se vojni rok pribjegavao samo u hitnim slučajevima. Pomoćnici su morali služiti najmanje 25 godina, iako su mnogi služili dulje. Po završetku minimalnog roka, pomoćnici su dobili rimsko državljanstvo, koje je imalo važne pravne, fiskalne i društvene prednosti. Uz regularne snage, vojska Principata zapošljavala je savezničke domorodačke jedinice (tzv numeri) izvan carstva na plaćeničkoj osnovi. Predvodili su ih vlastiti aristokrati i opremili na tradicionalan način. Brojevi su varirali ovisno o okolnostima i uglavnom su nepoznati.

Kao svegrađanske formacije i simbolični jamci dominacije talijanske hegemonije, [ potreban je citat ] legije su uživale veći društveni ugled od auxilia. To se odrazilo na bolje plaće i beneficije. Osim toga, legionari su bili opremljeni skupljim i zaštitnim oklopom od pomoćnih. Međutim, car Caracalla je 212. godine svim stanovnicima carstva dodijelio rimsko državljanstvo. U ovom je trenutku razlika između legija i auxilia postala sporna, a potonje su postale i jedinice za sve građane. Promjena se odrazila na nestanak, tijekom 3. stoljeća, posebne opreme legionara i progresivno razbijanje legija na jedinice veličine kohorte poput auksilija.

Do kraja Augustove vladavine carska je vojska brojala oko 250.000 ljudi, podjednako podijeljenih između legionara i pomoćnih osoba (25 legija i oko 250 pomoćnih pukovnija). Broj je narastao na oko 450.000 do 211 (33 legije i oko 400 pomoćnih pukovnija). Do tada su pomoćnici bili znatno brojniji od legionara. Od svog vrhunca, broj je vjerojatno naglo opao za 270 zbog kuge i gubitaka tijekom više velikih barbarskih invazija. Brojevi su vraćeni na početnu razinu iz 2. stoljeća c. 400.000 (ali vjerojatno ne do svog 211 vrhunca) pod Dioklecijanom (r. 284–305). Nakon što su se granice carstva naselile (na liniji Rajna-Dunav u Europi) 68., gotovo sve vojne postrojbe (osim Pretorijanske garde) bile su stacionirane na ili blizu granica, u otprilike 17 od 42 provincije carstva za vrijeme vladavine Hadrijana (r. 117–38).

Vojni zapovjedni lanac bio je relativno ujednačen u cijelom Carstvu. U svakoj pokrajini raspoređene legije legati (zapovjednici legija, koji su također kontrolirali pomoćne pukovnije povezane s njihovom legijom) izvijestili su legatus Augusti pro praetore (namjesnik provincije), koji je također vodio civilnu upravu. Guverner je pak izvijestio izravno cara u Rimu. U Rimu nije postojao glavni stožer vojske, već vodeći praefectus praetorio (zapovjednik pretorijanske garde) često je djelovao kao carev zapravo vojni načelnik stožera.

Legionari su bili relativno dobro plaćeni u usporedbi sa suvremenim običnim radnicima. U usporedbi sa svojim seljačkim obiteljima na egzistencijalnom nivou, uživali su u znatnom raspoloživom prihodu, povećanom povremenim novčanim bonusima u posebnim prilikama, kao što je pristupanje novog cara. Osim toga, po završetku radnog staža dobili su velikodušni bonus otpuštanja ekvivalentan plaći od 13 godina. Pomoćnici su početkom 1. stoljeća bili puno manje plaćeni, ali do 100. godine poslije Krista razlika je praktički nestala. Slično, čini se da u ranijem razdoblju pomoćnici nisu primili bonuse i bonuse za otpust, ali su to vjerojatno činili od Hadrijana nadalje. Mlađi časnici (principales), ekvivalent dočasnika u modernoj vojsci, moglo se očekivati ​​da će zaraditi i do dva puta veće plaće. Legionarski centurioni, ekvivalent časnika na srednjoj razini, bili su organizirani u razrađenu hijerarhiju. Obično izdignuti iz redova, zapovijedali su taktičkim podgrupama legije centuriae (c. 80 men) and cohorts (c. 480 men). They were paid several multiples of basic pay. The most senior centurion, the primus pilus, was elevated to equestrian rank upon completion of his single-year term of office. The senior officers of the army, the legati legionis (legion commanders), tribuni militum (legion staff officers) and the praefecti (commanders of auxiliary regiments) were all of at least equestrian rank. In the 1st and early 2nd centuries, they were mainly Italian aristocrats performing the military component of their cursus honorum (conventional career-path). Later, provincial career officers became predominant. Senior officers were paid enormous salaries, multiples of at least 50 times basic.

A typical Roman army during this period consisted of five to six legions. One legion was made up of 10 cohorts. The first cohort had five centuria each of 160 soldiers. In the second through tenth cohorts there were six centuria of 80 men each. These do not include archers, cavalry or officers.

Soldiers spent only a fraction of their lives on campaign. Most of their time was spent on routine military duties such as training, patrolling, and maintenance of equipment etc. Soldiers also played an important role outside the military sphere. They performed the function of a provincial governor's police force. As a large, disciplined and skilled force of fit men, they played a crucial role in the construction of a province's Roman military and civil infrastructure: in addition to constructing forts and fortified defences such as Hadrian's Wall, they built roads, bridges, ports, public buildings, entire new cities (Roman colonies), and also engaged in large-scale forest clearance and marsh drainage to expand the province's available arable land.

Soldiers, mostly drawn from polytheistic societies, enjoyed wide freedom of worship in the polytheistic Roman system. They revered their own native deities, Roman deities and the local deities of the provinces in which they served. Only a few religions were banned by the Roman authorities, as being incompatible with the official Roman religion and/or politically subversive, notably Druidism and Christianity. The later Principate saw the rise in popularity among the military of Eastern mystery cults, generally centred on one deity, and involving secret rituals divulged only to initiates. By far the most popular in the army was Mithraism, an apparently syncretist religion which mainly originated in Asia Minor.

The Late Roman army is the term used to denote the military forces of the Roman Empire from the accession of Emperor Diocletian in 284 until the Empire's definitive division into Eastern and Western halves in 395. A few decades afterwards, the Western army disintegrated as the Western empire collapsed. The East Roman army, on the other hand, continued intact and essentially unchanged until its reorganization by themes and transformation into the Byzantine army in the 7th century. The term "late Roman army" is often used to include the East Roman army.

The army of the Principate underwent a significant transformation, as a result of the chaotic 3rd century. Unlike the Principate army, the army of the 4th century was heavily dependent on conscription and its soldiers were more poorly remunerated than in the 2nd century. Barbarians from outside the empire probably supplied a much larger proportion of the late army's recruits than in the army of the 1st and 2nd centuries.

The size of the 4th-century army is controversial. More dated scholars (e.g. A.H.M. Jones, writing in the 1960s) estimated the late army as much larger than the Principate army, half the size again or even as much as twice the size. With the benefit of archaeological discoveries of recent decades, many contemporary historians view the late army as no larger than its predecessor: under Diocletian c. 390,000 (the same as under Hadrian almost two centuries earlier) and under Constantine no greater, and probably somewhat smaller, than the Principate peak of c. 440,000. The main change in structure was the establishment of large armies that accompanied the emperors (comitatus praesentales) and were generally based away from the frontiers. Their primary function was to deter usurpations. The legions were split up into smaller units comparable in size to the auxiliary regiments of the Principate. In parallel, legionary armour and equipment were abandoned in favour of auxiliary equipment. Infantry adopted the more protective equipment of the Principate cavalry.

The role of cavalry in the late army does not appear to have been enhanced as compared with the army of the Principate. The evidence is that cavalry was much the same proportion of overall army numbers as in the 2nd century and that its tactical role and prestige remained similar. Indeed, the cavalry acquired a reputation for incompetence and cowardice for their role in three major battles in mid-4th century. In contrast, the infantry retained its traditional reputation for excellence.

The 3rd and 4th centuries saw the upgrading of many existing border forts to make them more defensible, as well as the construction of new forts with much higher defensive specifications. The interpretation of this trend has fuelled an ongoing debate whether the army adopted a defence-in-depth strategy or continued the same posture of "forward defence" as in the early Principate. Many elements of the late army's defence posture were similar to those associated with forward defence, such as a looser forward location of forts, frequent cross-border operations, and external buffer-zones of allied barbarian tribes. Whatever the defence strategy, it was apparently less successful in preventing barbarian incursions than in the 1st and 2nd centuries. This may have been due to heavier barbarian pressure, and/or to the practice of keeping large armies of the best troops in the interior, depriving the border forces of sufficient support.


How to Lose a War

How to Lose a War chronicles some of the most remarkable strategic catastrophes and doomed military adventures of overreaching invaders and clueless defenders—whether the failure was a result of poor planning, miscalculations, monumental .

Izdavač: Harper Collins

From the Crusades to the modern age of chemical warfare and smart bombs, history is littered with truly disastrous military campaigns. How to Lose a War chronicles some of the most remarkable strategic catastrophes and doomed military adventures of overreaching invaders and clueless defenders—whether the failure was a result of poor planning, miscalculations, monumental ego, or failed intelligence . . . or just a really stupid idea to begin with. Alexander invades India—and ends up in deep vindaloo. Sacre bleu! The French are humiliated by Prussia in 1870. spain's "invincible navy" breaks up off the coast of britain while attempting an invasion. the mau mau rebellion against the british in kenya shows us how not to run an insurgency. Chiang Kai-Shek's pathetic army fails to keep Mao's Communists from grabbing China.


Opis

Age of Attila is the first of the “Battles of the Great Commanders” companion series to Mortem et Gloriam. Each companion book covers the context, notable leaders, armies, history, campaigns and major battles of a specific period of ancient history, combining the latest research into a guide to the period. The books contain much detail that is useful to any Ancients gamer and, in addition, ready-made refights and campaign ideas for use with our popular Mortem et Gloriam ruleset. We hope they inspire historical refights and campaigns.

This book is a supplement for the Mortem et Gloriam Compendium Edition – it is not a standalone set of rules.


Factors within battles

Battles are decided by various factors. The number and quality of combatants and equipment, the skill of the commanders of each army, and the terrain advantages are among the most prominent factors. A unit may charge with high morale but less discipline and still emerge victorious. This tactic was effectively used by the early French Revolutionary Armies.

Weapons and armour can be a decisive factor. On many occasions armies have achieved victories largely owing to the employment of more advanced weapons than those of their opponents. An extreme example was in the Battle of Omdurman, in which a large army of Sudanese Mahdists armed in a traditional manner were destroyed by an Anglo-Egyptian force equipped with Maxim guns.

On some occasions, simple weapons employed in an unorthodox fashion have proven advantageous, as with the Swiss pikemen who gained many victories through their ability to transform a traditionally defensive weapon into an offensive one. Likewise, the Zulus in the early 19th century were victorious in battles against their rivals in part because they adopted a new kind of spear, the iklwa. Even so, forces with inferior weapons have still emerged victorious at times, for example in the Wars of Scottish Independence and in the First Italo–Ethiopian War. Discipline within the troops is often of greater importance at the Battle of Alesia, the Romans were greatly outnumbered but won because of superior training.

Battles can also be determined by terrain. Capturing high ground, for example, has been the central strategy in innumerable battles. An army that holds the high ground forces the enemy to climb, and thus wear themselves down. Areas of dense vegetation, such as jungles and forest, act as force-multipliers, of benefit to inferior armies. Arguably, terrain is of less importance in modern warfare, due to the advent of aircraft, though terrain is still vital for camouflage, especially for guerrilla warfare.

Generals and commanders also play a decisive role during combat. Hannibal, Julius Caesar and Napoleon Bonaparte were all skilled generals and, consequently, their armies were extremely successful. An army that can trust the commands of their leaders with conviction in its success invariably has a higher morale than an army that doubts its every move. The British in the naval Battle of Trafalgar, for example, owed its success to the reputation of celebrated admiral Lord Nelson.


Sadržaj

  • Britain played a very minor role
  • Tsardom of Russia establishes itself as a new power in Europe.
  • Decline of Swedish Empire and the Polish–Lithuanian Commonwealth.
    :
  • Philip V recognized as King of Spain by the Grand Alliance
  • Territory in Canada and the West Indies ceded from France
  • Territory in Europe ceded from Spain
  • Piracy outlawed by Treaty of Utrecht
  • Anti-Caribbean Piracy campaign by Royal Navy
  • Defeat of Edward Teach in 1718
  • Defeat of Calico Jack in 1720
  • Defeat of Black Bart in 1722
  • Defeat of Edward Low in 1724
  • Most outlawed Caribbean privateers captured or killed by 1726, marking the end of the Golden Age of Piracy

Jacobite restoration attempt defeated

Jacobites (against the British Crown and government only)

  • Royal navy won a battle a small-scale Jacobite invasion was defeated :
  • Spanish attempt at expansion fails.
  • Britain recognises the rights of the region's indigenous inhabitants.

Jacobite restoration attempt defeated

  • Extensive North American lands (incl. all of
    Canada) ceded from France
  • Caribbean colonies ceded from France
  • Senegal River colony (excluding Gorée) ceded
    from France
  • Florida ceded from Spain
  • French trading posts in India administered by British
  • Sumatra ceded from France
  • British policy change
  • British suzerainty over First Nation Tribes
  • Niagara Falls area ceded from Seneca Nation

Hyderabad cedes territory to Mysore

  • 13 North American colonies recognised as the independent United States of America
  • Territory in North America ceded to the newly independent United States of America
  • Senegal River colony returned to France
  • French recognises British suzerainty over the Gambia river
  • Territory in India returned to France
  • British retention and creation of British North America ceded to Spain & West Florida ceded to Spain
  • Territory in India ceded by the Dutch
  • General French victory
  • Britain recognises the French Republic
  • Cape Colony returned to the Batavian Republic
  • British withdrawal from Egypt
  • French withdrawal from the Papal States
  • Tobago ceded from France
  • Trinidad ceded from Spain
  • Ceylon ceded from the Batavian Republic
    Britansko istočnoindijsko poduzeće
  • Saudi retreat from Kuwait.
  • Maroon defeat
  • Treaty signed established that the Maroons would beg on their knees for the King's forgiveness, return all runaway slaves, and be relocated elsewhere in Jamaica
  • Breach of treaty caused deportation of several Maroons to Nova Scotia and later to Sierra Leone in Africa

Displacement of Aborigines from their land

Complete annexation of Mysore by Britain and allies

Northern shore of Sierra Leone ceded by Koya

Extensive territory in India ceded by the Maratha Empire

Territory captured from Kandy

Forces of Robert Emmet British victory

  • Francuska pobjeda
  • Half of Prussia ceded to French allies
  • Russia exits the war
  • Anglo-Russian War begins
  • Turkish Military victory
  • Commercial and legal concessions to British interests within the Ottoman Empire
  • Promise to protect the empire against French encroachment
  • Denmark and Norway split up ceded from Denmark
    :
  • Anglo-Russian-Swedish pact against France

French Empire British Allied victory

    restored
  • Tobago, St. Lucia, Mauritius ceded from France
  • All other French possessions restored as per 1792 borders
  • Abolition of French Slave Trade
  • Swiss independence

Merina control of Madagascar Merina pro-British policies

Xhosa tribes pushed beyond the Fish River, reversing their gains in the previous Xhosa wars

Ujedinjene države Inconclusive/Other Outcome

  • United States invasions of British Canada repulsed
  • British invasions of the United States land returned to United States under Treaty of Ghent

After Battle of Leipzig

  • Denmark–Norway(Many member states defected after Battle of Leipzig)
  • Coalition victory, Treaty of Fontainebleau, First Treaty of Paris Napoleon's exile to Elba
  • Various territorial changes
  • Beginning of the Congress of Vienna
  • Hostilities resume with the return of Napoleon to power in 1815

War of the Seventh Coalition

  • General French defeat
  • Restoration of the House of Bourbon
  • Abolition of the slave trade (all signatories)
  • ₣100,000,000 compensation from France

Virtually all territory south of the Sutlej River controlled by Britain

Xhosa pushed beyond Keiskama River

Kingdom of Burma British Allied victory

  • Assam, Manipur, Rakhine, and Taninthayi coast south of Salween river ceded from Burmah
  • £1,000,000 compensation from Burma
  • Mutiny suppressed

Absolutist Forces of King Miguel British Allied victory

  • Forces of Infante Carlos
  • Forces of King Miguel
  • British withdrawal before war's conclusion
  • British mediated Convention of Vergara

Extensive territorial gains from Xhosa

    crushed by loyalist forces Republic of Canada dismantled
  • Defeat of Hunters' Lodges
  • Unification of Upper and Lower Canada into the Province of Canada
  • British retreat from Afghanistan
  • Five Chinese ports open to foreign trade
  • $21,000,000 compensation from the Qing Empire
  • Hong Kong Island ceded from the Qing Empire
  • Egypt renounced its claim to Syria.
  • British and French withdrawal before war's conclusion
  • Peace treaty with the Argentine Confederation [4][5]
  • Eventual Colorados victory
  • Extensive territory ceded from the Sikh Empire
  • Partial control over Sikh foreign affairs

Xhosa tribes British victory

Territory ceded from Xhosa

  • 12 year peace and trade
    rejoins the United Mexican States in 1848
  • Mayas achieve an independent state from 1847 to 1883
  • Mexico recaptures Yucatán
  • Conflict between the Mexicans and the Mayans continued until 1933

Complete annexation of the Punjab by the East India Company

Xhosa-Khoi attacks defeated Status quo ante bellum

Burmese revolution ended fighting Lower Burma annexed

Sonora/Nicaraguan government defeat.
Slavery outlawed.
William Walker's army is defeated and he is arrested by the U.S. Navy.

Qing dynasty British Allied victory

    ceded from the Qing Empire opened to foreign trade
  • 11 more Chinese ports opened to foreign trade
  • Yangtze River opened to foreign warships
  • 4,000,000 taels of silver compensation
  • China banned from referring to subjects of the crown as barbarians

Persian withdrawal from Herat

Māori Kupapa Māori King Movement British victory

Māori King Movement defeated, confined to King Country

  • Bhutan cedes Assam Duars and Bengal Duars to India
  • Bhutan cedes territory in Dewangiri to India

Māori Kupapa Ngāti Ruanui Iwi British Allied victory

Ngāti Ruanui Iwi withdrawal

Māori Kupapa Māori Iwis British Allied victory

End of New Zealand Wars Territory ceded by Māori iwi

Métis Forces of Louis Riel British Allied victory

  • 50,000 oz of gold compensation from Ashanti Empire
  • Ashanti withdrawal from coastal areas
  • Ashanti banned from practicing human sacrifice

All Xhosa territory annexed to the Cape Colony

  • Full British military withdrawal
  • Subsidies paid to the Afghans
  • Afghanistan becomes a British protectorate [6]
  • Districts of Quetta, Pishin, Sibi, Harnai and Thal Chotiali ceded to British India[7]

Zululand annexed to Natal

Mahdist Sudan British Allied victory

Tibet recognizes British suzerainty over Sikkim

Pro-British Sultan installed

  • All Boers to surrender arms and swear allegiance to the Crown
  • Dutch language permitted in education
  • Promise to grant Boer republics self-government
  • £3,000,000 compensation "reconstruction aid" to Afrikaners

Aro Confederacy destroyed

    ceded from the Ottoman Empire ceded from the Ottoman Empire ceded from Germany
  • Part of Kamerun ceded from Germany ceded from Germany ceded to Australia ceded to New Zealand ceded to South Africa
  • Allied withdrawal from Russia
  • Bolshevik victory over White Army
  • Soviet Union new Russian power
    (in 1920)
  • Defeat of Afghan invasion of north-west British India
  • Inconclusive military operation [12]
  • Reaffirmation of the Durand Line
  • Afghan independence with full sovereignty in foreign affairs
  • Indija
  • Ikhwan[13]
    :
  • Dominion status for Southern Ireland as the Irish Free State

Demise of the Dervish State

Sultan al-Adwan's defeat and exile

  • Ikhwan attack on Kuwait repelled.
  • The remnants of the Ikhwan incorporated into regular Saudi units.
  • The Ikhwan leadership was either slain or imprisoned.

British (and Commonwealth), French, American, and Soviet troops occupy Germany until 1955, Italy and Japan lose their colonies, Europe is divided into 'Soviet' and 'Western' spheres of interest.

  • Rebel invasion of India in 1944 repelled
  • Rebels fully defeated by Afghan government in January 1947
  • Insurgency subsided by March 1945
  • IRA campaign failure
  • Hand over to French begins
    awards compensation to Britain, which is not settled till 1992.
  • Britain breaks off talks aimed at establishing diplomatic relations with Albania.
  • Korean Armistice Agreement
  • Communist invasion of South Korea repelled
  • UN invasion of North Korea repelled
  • Ended with the Egyptian Revolution of 1952.
  • British Kenya
  • Defeat of Mau Mau
  • Kenyan independence
    sect
    Saudi Arabia
  • Dissolution of the Imamate of Oman
  • Cyprus Colony
  • Cyprus became an independent republic in 1960 with Britain retaining control of two Sovereign Base Areas, at Akrotiri and Dhekelia.
  • Enosis not achieved

Coalition military victory [16] [17] [18]
Egyptian political victory [16]


We found at least 10 Websites Listing below when search with ancient roman battles on Search Engine

The Most Important Battles in Ancient Roman History

Ranker.com DA: 14 PA: 50 MOZ Rank: 64

  • One of the biggest and most devastating battles of the Roman-Germanic conflicts, in the Bitka of the Teutoburg Forest, a Germanic crew using guerrilla tactics used the forest to completely surround three unsuspecting rimski legions
  • The tactic ended the rimski forces and scared the Romans off for decades

10 Bloodiest Roman Battles From History

Eskify.com DA: 10 PA: 36 MOZ Rank: 47

  • Ovaj Roman battle was the greatest rimski defeat in history
  • The Romans, sick of losing to Hannibal, mustered a giant army, 86,000 strong
  • They completely outnumbered Hannibal and yet still oat in what is considered one of the greatest tactical feats in military history.

What it Was Like to Fight in a Roman Battle

  • What it Was Like to Fight in a Roman Battle
  • It’s the first century AD and the rimski army is at the height of its power and professionalism
  • You’re part of that army – a soldier with years in the ranks
  • But battlefield experience is still a rare thing
  • Most of the warfare is marching, waiting, and digging the trenches for siege camps.

5 Of The Bloodiest Ancient Battles That Changed History

Hexapolis.com DA: 17 PA: 50 MOZ Rank: 70

Jedan od najpoznatijih battles of the Punic Wars, the Battle of Cannae established the importance of generalship over sheer numbers.

Ancient Roman Battlefields Travel Guides History Hit

Historyhit.com DA: 18 PA: 35 MOZ Rank: 57

  • Pharsalus Battlefield was the setting for one of the most decisive and important battles od ancient Rome – the defeat of Pompey the Great by Julius Caesar
  • It was a battle which Caesar won against the odds and it all but confirmed his position as ruler of Rim, a key moment in the transition from Republic to Empire.

Ancient Warfare: How the Greco-Romans Fought Their Battles

  • Greco-Roman Ancient Warfare Tactics In Summary
  • Perseus Surrenders to Aemilius Paulus by Jean-François-Pierre Peyron, 1802, via the Budapest Museum of Fine Arts
  • Beginning with the Greeks, furthered by the Macedonians, Spartans, Romans, and Egyptians, antički warfare strategy was as ubiquitous as the Greek or Latin language in this era

History of Ancient Rome for Kids: Roman Wars and Battles

Ducksters.com DA: 17 PA: 39 MOZ Rank: 62

  • The Punic Wars were fought between Rome and Carthage from 264 BC to 146 BC
  • Carthage was a large City located on the coast of North Africa
  • This sounds like a long way away at first, but Carthage was just a short sea voyage from Rome across the Mediterranean Sea
  • Both cities were major powers at the time and both were expanding their empires.

Ancient Battles – The Art of Battle

The Romans outnumber the Carthaginians but will Sempronius still become a footnote to one of Hannibal’s masterpiece battles? Bitka of Lake Trasimene, 217 BC – Watch now! Hannibal Barca versus Gaius Flaminius: A Carthaginian army under Hannibal Barca lies in wait to ambush a rimski


CATW's 140 Historical Battles

You think you are ready for ROME II ?

One month before the release, but hey, here is the way to try out your tactical skills : The ultimate test, CATW's 140 historical battles.
See first-hand and re-lived ancient history through a broad list of historical battles from the entire world, some dating back as soon as 450bc, to 45bc and the Roman civil wars.
Be the commander, follow the steps of Cyrus and Philip II, Alexander the Great, Hannibal, Scipio, Hamilcar, Jugurtha, Mithridate, Marius, Pompey the great, Caesar, and many, many more.

Here is the following list of battles :
#_498bc_siege_of_sardis_ionian_revolt_greekcoalition_vs_persians
#_490bc_battle_of_marathon_50000persians_vs_10000greeks-athenians&allies
#_479bc_battle_of_platea_8000spartans&greeks_vs_12000persians&greekallies
#_477bc_battle_of_cremera_romans_vs_etruscans_romandefeat
#_473bc_battle_of_Taras_Taras_vs_Lapygians
#_454bc_siege_of_prosoptis_persians_vs_athenians_+egyptians_persianswins
#_447bc_battle_of_coronea_athenians_vs_boeotians_athloose
#_435BC_Bithynians_vs_Odrysae+Greek,Bithynian-victory
#_429BC_imperial-Odrysian-army_vs_macedon+invasion
#_424BC_Autariatae-against-Triballi_Triballi_wins
#_405bc_sack_of_camarinas_40000carthaginians_vs_30000inf+3000horse_siciliangreeks_loose
#_401BC_Clearchus_against_Thracians_thracian-loose
#_397bc_siege_battle-of-syracuse_30000syrac_greeks_vs_50000carthaginians_greekwins
#_394BC_Agesilaus-against-Tralles_Trallesloose
#_393bc_Illyrians-Dardanians_vs_Macedon_BARDYLLIS
#_390bc_battle_of_the_allia_30000aedui-boii-allies_vs_15000romans
#_385bc_illyrian_dardanians_defeats_epirus_molossians_BARDYLIS
#_385bc_spartan-revenge_vs_bardillys+dardanians
#_376BC_Chabrias_vs_Thracians-Thracian_defeat
#_359BC_PhillipIIMacedon_defeats_athenians_invading_east_killing3000hoplites_no-phalanx
#_358BC_bat_Erigon_Valley_PhillipIIMacedon_defeats_death_Bardyllis_PHILLIPII
#_355b_siege_of_Methone_vs_atheniangreeks_philipII_lost-an-eye_PHILLIPII
#_353bc_Battle_of_Crocus_Field_macedon+thessalians_vs_athens+allies_thessaly_macedonwins_PHILII
#_349bc_siege_of_Olynthus_PhilipII_vs_Athenians+greeks_allies_PHILLIPII
#_345bc_Battle_vs_Ardiaei_PhilipII-wounded_leg_but-wins_PHILLIPII
#_343bc_Battle_of_Pelusium_persians_vs_egyptians_persianswins
#_342BC_PhillipII_of_Macedon_vs_Thracians+scythians-victory_capture_Eumolpia_PHILLIPII
#_342bc_Battle_of_Mount_Gaurus_romans_vs_samnites
#_340bc_battle-of-crimissus_12000syrac_greeks_vs_70000carthaginians_loose
#_338bc_Battle_of_Chaeronea_macedon_vs_greeksathen+theb_macedonwins_PHILLIPII
#_335BC_Alexander-the_Great_vs_Thracians-Illyrians_Hemus-pass_Thracian-defeat_ALEX
#_335BC_Alexander-the-Great_vs_Triballi-Lyginus-river-battle_of_Rositsa-&Peucetians_danube_Thraciandefea_ALEX
#_334bc_Battle-of-the-Granicus_47000macedon_vs_20000persians_ALEX
#_333bc_Battle-of-Issus_40000macedon_vs_85000persians_ALEX
#_332bc_siege-for-gaza_45000macedon_vs_15000egypt+30000persians_ALEX
#_331bc_gaugamela_800000persians_vs_20000macedonians_ALEX
#_331bc_battle-of-megalopolis_macedon_40000antipater_vs_20000inf2000cavspartans
#_331BC_Antipater_vs_Memnon&SeuthesIII-Thraciandefeat
#_326bc_battle-of-hydapses_30000inf8000cavmacedon_vs_50000porus_ALEX
#_323BC_Lysimachus_vs_SeuthesIII_Thraciandefeat
#_321bc_Battle-of-the-Caudine-Forks_romans_vs_samnites
#_316bc_battle-of-gabiene_macedon-antigonos_vs_eumene
#_311bc_battle-of-himera_carthage_vs_syracuse
#_310bc_battle-of-lake-vadimo_romans_vs_etruscans
#_305bc_Battle-of-Bovianum_romans_vs_samnites
#_305bc_indus_campaign_seleucosI_nicanor_vs_chandragupta
#_284bc_bat_Arretium_gauls_senons+boii_vs_Romans_loose
#_280bc_pyrrhicwars_battle-of-heraclea
#_279BC_Gauls_vs_Seuthopolis-Thraciandefeat
#_279bc_pyrrhicwars_battle-of-Asculum
#_278bc_pyrrhicwars_siege_of_syracuse
#_275bc_pyrrhicwars_battle_of_beneventum
#_262bc_bat_Agrigentum_First_punic_war_cart_defeated
#_255bc_bat_of_Tunis_First_punic_war_rom_defeated
#_241bc_Battle_Pergame_vs_Antiochus+Galatians_ATTALUS
#_238bc_carthage_Mercenary_War
#_230bc_illyrian_war_prelude_Agron_Ardiaei_vs_Dardanians
#_229bc_Battle_of_Aphrodisium_vs_Galatians_ATTALUS
#_229bc_Battle_of_the_Arphasus_Meander_Caria_Antiochos_ATTALUS
#_228bc_First-Illyrian_War_Albinus_vs_Queen_Teuta
#_228bc_Hamilcar_last_battle_vs_Iberians
#_225bc_Roman_conquest_Po_Valley_vs_Gauls_bat_Telamon
#_225bc_Roman_conquest_Po_Valley_vs_Gauls_bat_Faesulae
#_222bc_battle-of-Clastidium_Gauls_vs_Romans
#_219bc_Second-Illyrian_War_bat_Pylos_Demetrius-of_Pharos_vs_Paulus
#_219bc_Sack_of_Saguntum_HANNIBAL
#_218bc_Hannibal_cross_the_Alps_HANNIBAL
#_217bc_Battle_of_Selge_Pergame+Galatians_vs_Sel-Achaeus_ATTALUS
#_216bc_cannae_86000romans_vs_55000carthaginians&mercenaries
#_216bc_bat_Hibera_ILergetes-cart_PUNICWARS_SCIPIO
#_214BC_Thracians_vs_Tylis-Thracianvictory
#_212bc_bat_Castilo_ilergetes-cart-numid_PUNICWARS_SCIPIO
#_212bc_bat_Baecula_cart+auxiliber_PUNICWARS_SCIPIO
#_212bc_battle-of-Ilorci_Cart+Iber_vs_SCIPIO
#_209bc_Battle-of-Lamia_PhilipV+Attalus_vs_Galba
#_207bc_battle-of-Ilipa_cart+Iber_vs_SCIPIO
#_202bc_battle-of-Zama_SCIPIO
#_202bc_battle-of-Zama_HANNIBAL
#_200bc_Battle-of-Cremona_40000-gauls_vs_25000_romanwin
#_197bc_Battle-of-Cynoscephalae-33400Romans+Aetolia_vs_25500_Macedon_PhilipV
#_191bc_bat_Thermopylae_Seleucids_vs_rom_romwin
#_189bc_siege_of_amphissa_romans_vs_etolians_SCIPIO
#_180bc_Bastarnae_vs_Dardanians
#_169bc_Third-Illyrian_War_Gentius_siege_of_Appolonia
#_168bc_Third-Illyrian_War_Gentius_battle-of-Scodra
#_168bc_battle-of-Pydna_1_44000Perseus_Macedon_vs_29000Romans_Paulus
#_149bc_Third_punic_War_Carthage_vs_Numidia
#_148bc_battle-of-Pydna_2_?Andriscus_Macedon_vs_?Romans_Metellus_Fourth_Mac_war
#_146bc_Third_punic_War_Siege_of_Carthage
#_145bc_guerilla_Lusitanians_vs_Romans_VIRIATHUS
#_141bc_siege_of_Amphissa_lusitanians_vs_Romans_VIRIATHUS
#_119bc_Battle_of_Siscia_Romans_vs_Pannonians
#_113bc_Jugurthinewars_Siege_of_Cirta_Jugurtha_besiege_Adherbal+romans
#_112bc_bat_Noreia_CIMBRICwars_romloose
#_110bc_Jugurthinewars_Battle_Bestia_Jugurtha_defeats_romanarmy-AulusPostumus
#_110BC_Minucius_Rufus_vs_Bessi&Scordisci_Thraciandefeat
#_109bc_Jugurthinewars_Metellus_vs_Jugurtha_guerillatactics
#_107bc_Jugurthinewars_Marius_vs_Jugurtha_+Bocchus_Mauretanians_2victories_captureJugurtha
#_105bc_bat_Arausio_CIMBRICwars_romloose
#_102bc_bat_Aquae_Sextiae_CIMBRICwars_romwin
#_104bc_Spanish_invasion_CIMBRICwars_cimbloose
#_101bc_bat_Vercellae_CIMBRICwars_romwin_Marius
#_100bc_Boii-in-Bohemia_vs_Dacian-tribesfrom-the-lower-Danube_Dacianvictory
#_86bc_Battle-of-Charonea_120000Archeladus_Pontics_vs_40000Romans_Sulla
#_86bc_Battle-of-Orchomenus_Boeotia_greece_15000romans-Sulla_vs_80000pontics-Archelaus
#_81bc_secondmithr_war_Murena_vs_Pontus-MithVI-pontuswins
#_74bc_third-Mith-war_RomansCotta-lost_then_wins_at_Heraclea
#_71bc_bat_Mtrhobazanes_vs_Lucullus_-TIGRANES_romwin
#_69bc_Battle-of-Tigranocerte_Lucullus_wins_vs_TigranesII_Armenia2x+numerous
#_69bc_bat_Tigranocerta_TigranesII_vs_Lucullus
#_68bc_bat_Artaxarta_TigranesII+Mith_vs_Lucullus_draw_romtactical_defeat
#_67bc_Siege_of_Nisibis_Lucullus_vs_TigranesII_romloose
#_37bc_bat_Gordeyne_Parthia_vs_Armenia_loose
#_66bc_Pompey_vs_MithVI+TigranesII_Colchis
#_65bc_Caucasus_mountains_MithVI_vs_Pompey
#_62bc_Bosporos_Mithridate_vs_sonPharnacesII-Pontus_deathMithridate_later
#_58bc_Battle-of-the-Arar_Helvetii_CAESAR
#_58bc_Battle-of-the-Vosges_Suevi_Arioviste_CAESAR
#_58bc_Battle-of-Bibracte_Helvetii_CAESAR
#_57bc_bat_of_Ujjain_Vikramaditya_vs_Indoscythians
#_57bc_Battle-of-the-Axona_Belgae_CAESAR
#_57bc_Battle-of-Sabis_Nervii_CAESAR
#_55bc_invasion_of_Britain_CAESAR
#_52bc_Battle-of-Gergovia_Arverni_CAESAR
#_52bc_Battle-of-Alesia_Arverni_Aedui_Gauls_CAESAR
#_52bc_Battle-of-Lutetia_Aedui_Labienus
#_51bc_Dalmatian_uprizing_Romansdefeated
#_52bc_battle-of-Alesia_CAESAR

**********Warning********************************
By default, your own preferences files will be called, however if you are on max prefs, whith UNIT_SIZE:Huge, some battles see 16-18 000 units on the battlefield, pretty close to the real ones. Expect some lagging at the beginning.

*********Notes :*********************************
This pack will be added to the next release of CATW

This pack includes :

- 140 historical custom battles
- 200+ custom battle locations
- two new units: Aristoi & Ekdromoi Hoplitai (Eleutheroi)
- fixed issue with missing pic Epirus Pezhetairoi
- Various corrections in DMB, EDU, textures, sprites.
- Modified campaign file (munus magnus) with the new units

_____________________________________________________________
INSTALLATION INSTRUCTIONS

1-You need catw 1.0 or patched to 1.2
2-Unzip and open the file, check for "data" and "custom"
3-copy the entire content inside "data"
4-paste this content over your catw/data/ file
5-Agree to overwrite.
6-Do the same for "custom"
To je to.


Gledaj video: Bitke Stefana Lazarevića: Građanski rat u Srbiji DOKUMENTARAC (Srpanj 2022).


Komentari:

  1. Stetson

    Understandably, thank you for the information.

  2. Morgan Tud

    Ispričavam se što vas prekidam, ali trebam još malo informacija.

  3. Norwood

    Congratulations, what a great answer.

  4. Donegan

    Mislim, dopuštaš grešku. Mogu braniti svoj stav.

  5. Dailar

    tako je vruće u Moskvi, ali još uvijek imaš dovoljno snage da pišeš...

  6. Darren

    To je uvjetovanost, niti je veća, niti manja



Napišite poruku